HEPATITIS C LETAK
HEPATITIS C BROŠURA

Preuzeto sa Plivazdravlje.hr (objavljeno: 03.04.2002.)
Autor: mr.sc. Irena Hrstić (Referentni centar za kronične bolesti jetre , KBC Rebro)

KRONIČNI HEPATITIS C

Kronični hepatitis C predstavlja kroničnu, upalnu bolest jetre uzrokovanu virusom hepatitisa C koja traje najmanje 6 mjeseci. Progresivnog je karaktera u 20% bolesnika te se kroz dvadesetak godina razvija ciroza jetre, a u nekih i hepatocelularni karcinom nakon tridesetak godina. Antivirusnom terapijom može se postići eradikacija infekcije u 7 do 40% bolesnika. Simptomi kroničnog hepatitisa C vrlo su oskudni. Mali broj bolesnika prezentira se ikterusom i/ili hepatomegalijom, rjeđe splenomegalijom, ovisno o stadiju bolesti.

Najčešći, no nespecifični, simptom je trajni umor. Najtipičniji laboratorijski znak bolesti predstavlja fluktuirajuće povišenje serumskih aminotransferaza, posebice alanin-aminotransferaze (ALT). Kronični hepatitis C značajno utječe na kvalitetu života, iako opseg pogoršanja nije jednoznačno povezan sa stupnjem jetrenog oštećenja. Pogoršanje kvalitete života povezano je sa spoznajom o postojanju bolesti te o, danas, relativno nedjelotvornom liječenju, kao i s razvojem uznapredovale bolesti s komplikacijama. U Hrvatskoj je situacija slična onoj u svijetu. Dijagnoza kroničnog hepatitisa C postavlja se sve češće, najčešće u asimptomatskih bolesnika sa slučajno otkrivenim patološkim serumskim vrijednostima aminotransferaza. Dominantnu dobnu skupinu u početku su činili bolesnici srednje životne dobi koji su akvirirali virus hepatitisa C transfuzijom krvi. U novije vrijeme opaža se porast kroničnog hepatitisa C u mlađoj dobnoj skupini povezano s porastom intravenske narkomanije i uvođenjem obvezatnog pretraživanja doniranih krvnih preparata na anti-HCV (od ožujka 1993. god). Proizlazi da je u nas još uvijek dominantni genotip HCV ?postransfuzijski? 1b (61,1%) ali uz značajan porast genotipa 3a (26,1%) koji se najčešće javlja kod intravenskih ovisnika.

EPIDEMIOLOGIJA

Seroprevalencija hepatitisa C u svijetu, procijenjena na osnovi pozitivnog nalaza antitijela na HCV (anti-HCV), iznosi oko 1%. Postoje značajne zemljopisne razlike te se prevalencija kreće od 0,4 do 1,1% u Sjevernoj Americi a od 9,6 do 13,6% u sjevernoj Africi. Prema studiji iz godine 1992. prevalencija anti-HCV među dobrovoljnim davateljima krvi u Hrvatskoj iznosi 1,38%.