Hvala, proučila sam.
Evo ovo je prva stvar koja mi nije jasna, niti je objašnjena: otkud u povrću (i mesu) NITRATI
?
Toliko sam čitala o sastavu pojedinih namirnica, i NITRATI nigdje nisu bili spoemnuti, OSIM u člancima o štetnosti umjetnih gnojiva, popularnih NPK.
Konvencionalna poljoprivreda se temelji na prokletim NPK gnojivima, nažalost i seljaci sami sebi (a pogotovo za prodaju!) meću NPK otrov u povrtnjake. Uzalud se izumitelj mineralnih gnojiva, Justus von Liebig, drugi dio života borio protiv njih, uzalud se kajao i opominjao: kada je vojna industrija otkrila kako, osim na ratovima, još bolje može zaraditi na prozivodnji umj.gnojiva, a do ekspanzije je došlo nakon 2.svj.rata kada su vidjeli kako svoje već proizvedene bojne otrove mogu uvaliti u poljoprivredu.
Mi smo, sasvim slučajno (a opet - da li?!) kupili staro imanje na vrhu brega, i cijela jedna strana tog brijega je naša, tako da nam nitko ne može zasipavati NPK odozgo. Bio je tu povrtnjak prije 20-ak godina, ali sumnjam da je Stara metala NPK, raspitaću se, sin joj je još živ, uvijek je spominjao samo stajski gnoj i malo kreča. Voda je naša, bunarska, provjerena u Zavoda za javno zdravstvo - potpuno čista od nitrata i bilo čega takvoga. Krave i konji čiji gnoj rasipavamo zasigurno (poznajem ih sve osobno) nisu hranjeni ničime što bi sadržavalo "kemiju". Dakle, da si poklopim ono što sam rekla na početku: jedini nitrati u moje biljke mogu doći "odozgo" - kišom. Ali valjda su to, u ovim šumama, zanemarive količine?
Ovu zemlju popravljam, pretežno po Štajnerovim metodama, evo baš sam sa Sljemena donijela vreću kremenja pa ću ga usitniti i rasuti po vrtu, prave mi se uvarci od koprive, preslice i ostalog. Nisam opsjednuta, nego me veseli: gradska cura se dočepala livade pa eksperimentira. Pred 3 godine ja nisam znala kako krumpir izgleda, pitala sam Susedu da kaj je tu krumpir, ona je otišla do neke zelenjave, digla grmić a dolje su bili krumpiri. Sjećam se kako sam te jeseni pričala svojima u Zagrebu, a oni me zadivljeno slušali: kako iskopaš jamicu, u nju staviš jedan krumpir, pokriješ i zaliješ, a najesen iščupaš tu biljku a dolje - 10, čak 20 istih takvih krumpira!!!
Jučer sam nabrala gljive u šumi, i ispohala ih u masti
jaj fino za krepat! Iako, moram priznat, još me proganja faca tog dečkića, i kako je jurio livadama i veselo rovao i roktao, i umiljato dolazio do nas radostan jer se interesiramo baš za njega
od svih drugih prasaca.
Oprostite na podužem skretanju s teme (Noni) ali tu smo već odavno na zdravoj prehrani. Onaj članak s linka bi bio OK da su napisali kako se u određenim vrstama konvencionalno uzgojenog povrća i voća sakupljaju nitrati, a ne - u kupusu ima toliko nitrata, u grašku toliko.
Čitala sam o eksperimentima, kada su domaćim i divljim životinjama ponudili 2 hrpe hrane, jednu sa NPK jednu ekološku, i najčešće je NPK hrpa (to je ono što nam prodaju u dućanima i na placevima) ostala netaknuta. GMO hrpa je ostajala netaknuta čak i ako su životinje bile gladne. A mi to jedemo zato jer jedemo očima, a ne nosom i okusom.
Takve eksperimente sam radila i ja, i to na ljudima: dođu mi gosti pa im iznesem na stol i svoj krumpir (i ostalo) i kupovni, oba pripremljena jednako. I jasno, svi se natrpaju a kupovno jedva da su takli. (nisam ja kupovala, nego ono - netko mi donese pa iskoristim za eksperiment). Onda im kažem u čemu je štos.
Tak da ja NEBIH ni u najboljem sokovniku cijedila kupovno voće. Što mogu kad nevalja.
