Ostalo > Psihološki kutak

Gripa i kako je preživjeti

<< < (4/4)

violeta:
To zašto su mi se zubi upalili nemam pojma,vjerovatno to nije direkno od gripe,ali kako mi je cijeli sistim pao a i negdje me je propuh ošinio primilo se gdje sam najslabija bila u tom trenutku-a to je glava
-imala sam vjerovatno nekakvu fistulicu na zubu a da nisam ni znala i kad me čopilo prvo se on upalio pod plombom,a onda i gripeština i shrvalo me
-evo danas je 8-mi dan kako me drži-hvala bogu pa nemam više groznicu,al laganu temperaturu i kostobolju još imam
-sva sam umorna i iscrpljena-nikada me u životu nije nešto morilo tako dugo-i nemožeš ništa učiniti protiv toga baš kako kažu i na TV-u samo odležati i piti tekučine
Što se tiće tekućine-ja sam sigurno dehidrirana-ja sam ljena piti vode-i dnevno popijem možda jedva litru nećega
-jedino što ja volim stvarno popiti je mineralna onako kad je za baciti-kad potpuno ishlapi u boci i kad je na sobnoj temperaturi-e onda mi je najbolja  :uglystupid2: muž mi kaže da je kao voda iz vaze

iva:
Ja sam onomad, kad mi se taj zub upalio, imala i grlo- i glavo- i svaštabolju :(! A još ako ti se stvarno nakalemila gripa ili prehlada, ajajaj... Ali UVIJEK to prođe, to je vesela vijest ^-^! Drž' se :-*!

majja:
Jel bar malo bolje??!!  :(

Gazdamatas:
Dragi moji određena temperatura je pozitivan znak borbe tijela s nekim napasnikom, gdje tijelu treba dati
odmora i mjesta da tu borbu dobije, zato se čovjek treba leć u krevet piti puno tekućine, lagane i zdrave
hrane jesti.

Osobno preporučam češnjak za sve te bakterijske i virusne, kašljaćko plućne i prehladno-nosne probleme.
Ja ih jedino tako uspiješno riješavam.

O temperaturi:

Temperatura

Povišena tjelesna temperatura najčešći je pojedinačni simptom bolesti u djece i odraslih. Povišena tjelesna temperatura nije bolest, već upućuje na neku drugu bolest ili poremećaj u organizmu. U 90 % slučajeva povišena tjelesna temperatura je oblik obrambene reakcije organizma na virusnu ili bakterijsku infekciju.
Normalna tjelesna temperatura iznosi od 36oC do 37oC, mjereno pod pazuhom.

 

Što je povišena tjelesna temperatura?

Do povišene tjelesne temperature dolazi kada se centar za temperaturu u središnjem dijelu mozga (hipotalamus) namjesti na temperaturu višu od uobičajene. To se događa pod utjecajem tzv. endogenih pirogena. Endogeni pirogeni (tvari koje povisuju tjelesnu temperaturu) otpuštaju se iz stanica obrambenog sustava organizma kada u organizam uđu uzročnici zaraznih bolesti (bakterije, virusi), kod upalnih procesa u organizmu (kao npr. upala slijepog crijeva ili žućne vrećice) ili kod nekih bolesti imunog sustava (tumori i sl.). Tjelesna temperatura može se povisiti ili sniziti za oko 1oC ovisno o vanjskoj temperaturi (ako je temperatura zraka viša od 30oC, možete imati tjelesnu temperaturu 38oC, iako ste potpuno zdravi, zbog zagrijavanja tijela pod utjecajem vanjske temperature) ili ako ste pretoplo/prelagano odjeveni.

Vrijednosti normalne i povišene temperature

      pod pazuhom     rektalno (u guzi)
 Normalna tjelesna temperatura     36oC - 37oC     36,5oC - 37,5oC
 Povišena tjelesna temperatura    37oC - 38,5oC     37,5oC - 39oC
 Visoka tjelesna temperatura (vrućica)    viša od 38,5oC     viša od 39oC
 Snižena tjelesna temperatura (pothlađenost)    niža od 36oC    niža od 36,5oC

Kako pravilno mjeriti temperaturu?

• Uobičajeni način mjerenja tjelesne temperature u odraslih i djece starije od 2 godine je termometrom pod pazuhom. Termometar je potrebno staviti užim djelom u pazušnu jamu i držati ga 5 minuta. Djeca trebaju držati termometar pod pazuhom 10 minuta jer se zbog nemira termometar često pomakne i dobiju se pogrešni rezultati mjerenja (najčešće tjelesna temperatura niža od stvarne).
• Djeci je najbolje mjeriti temperaturu rektalno (u guzi). Tako dobivene vrijednosti obično su od 0,5oC do 1oC više nego one mjerene pod pazuhom.
• Tjelesna temperatura može se mjeriti i termometrom pod jezikom, a tako dobivene vrijednosti slične su onima mjerenim rektalno.
• U novije vrijeme sve se više koriste digitalni termometri. Vrijednosti tjelesne temperature mjerene digitalnim termometrom iste su kao i vrijednosti dobivene  živinim termometrom mjerene na istom mjestu.
• Postoje i posebni digitalni termometri za mjerenje tjelesne temperature u uhu. Pogodni su za mjerenje temperature u djece i u odraslih, a vrijednosti dobivene njima su od 1oC do 1,5oC više od onih mjerenih pod pazuhom.

Kako sniziti povišenu tjelesnu temperaturu u odraslih?

• tjelesnu temperaturu do 37,5oC nije potrebno snižavati
• kod tjelesne temperature više od 37,5oC najprije primijenite fizikalne metode snižavanja temperature – tuširanje mlakom vodom svakih 20 minuta
• ako fizikalne metode ne pomažu i kod temperature više od 38oC, uzmite LUPOCET tablete ili kapsule koje će sniziti temperaturu u roku 30 minuta
• kod tjelesne temperature više od 38,5 oC odmah uzmite NEOFEN tablete koje će već za 20 minuta sniziti jako povišenu tjelesnu temperaturu, a tek potom počnite provoditi fizikalne metode
• tjelesnu temperaturu nije potrebno snižavati na normalne vrijednosti (36oC - 37 oC), već samo do 37,5oC

Što učiniti kada dijete ima povišenu temperaturu?

• zračite prostoriju u kojoj dijete boravi
• dijete nemojte utopljavati, obucite ga u laganu pamučnu odjeću i pokrijte laganim pokrivačem
• dajte djetetu piti što više tekućine (vode, čaja, sokova)
• dopustite djetetu da se igra, ali mu ne dopustite preveliku aktivnost
• temperaturu do 38,5oC (u guzi) u pravilu nije potrebno snižavati, osim ako je dijete jako razdražljivo; dijete treba promatrati i mjeriti mu temperaturu svakih pola sata
• u djece mlađe od 3 godine valja snižavati i temperaturu višu od 38oC (u guzi) jer se zbog nezrelosti živčanog sustava mogu javiti febrilne konvulzije (grčevi u temperaturi, «fras»)
• temperaturu višu od 38,5oC (u guzi) treba snižavati fizikalnim mjerama i lijekovima
o kod temperature više  od 38,5oC (u guzi) djetetu treba dati LUPOCET (čepiće, sirup ili kapsule, ovisno o dobi djeteta) koji počinje djelovati za 30 minuta i prestaje djelovati nakon 4 sata
o kod temperature više od 39oC (u guzi) koja  ne pada uz primjenu fizikalnih mjera i LUPOCETA, obavezno potražite savjet liječnika

Fizikalne mjere za snižavanje temperature

VLAŽENJE KOŽE MLAKOM VODOM

razodjeveno dijete posjesti u kadu s 2-3 prsta vode     ne vlažiti lice i glavu
temperatura vode oko 32oC – 33oC    
spužvicom ili krpom vlažiti kožu svake 2-3 minute     
postupak provoditi barem 20 minuta     
kontrolirati temperaturu     
ponavljati postupak dok temperatura ne padne na barem 38oC     

ZAMATANJE DJETETA VLAŽNIM RUČNIKOM

zamotati dijete vlažnim ručnikom ili pelenom sobne temperature    ne zamatati lice i glavu
preko toga omotati suhi ručnik ili plahtu     ne stavljati obloge na pojedine dijelove tijela (dlanove, tabane, prsa)
dijete držati zamotano 5-10 min    ne stavljati obloge od različitih pripravaka (krumpir, luk, cikla, rakija)
nakon toga obrisati dijete suhim ručnikom     
kontrolirati temperaturu    
ponavljati postupak dok temperatura ne padne na barem 38oC    

Za dijete koje sjedi primjerenije je vlaženje kože mlakom vodom, a za dojenče zamatanje vlažnim ručnikom.

Kada se trebate javiti svojem liječniku?

• ako povišena tjelesna temperatura traje dulje od 5 dana
• ako gore navedenim fizikalnim mjerama i lijekovima ne uspijete sniziti temperatru na barem 37,5 oC mjereno pod pazuhom, odnosno 38 oC mjereno u guzi
• ako se pojave drugi znakovi i simptomi bolesti koji ne prolaze u roku 5 dana (bolno i otečeno ždrijelo, povećani limfni čvorovi na vratu, neumoran kašalj sa ili bez iskašljavanja, opća slabost i umor i sl.)

O češnjaku:
Još je u starom Rimu Plinije Stariji tvrdio: "Nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući"

Češnjak (lat. Allium sativum L., porodica Liliaceae; u nekim krajevima poznat i pod nazivom bijeli luk) je tisućljećima poznat kao univerzalni začin, ali i jedan od najčešće rabljenih prirodnih lijekova. Uzgaja se u kulturi već više od 4000 godina. Pradomovina mu je srednja Azija, a bio je poznat Indijcima, Grcima i starim Rimljanima.

To je višegodišnja biljka visine 35-90 cm. Stabljika je uspravna, a u donjoj polovici nosi dugačke, linearne listove. Na vrhu stabljike razvija se okruglast cvat, sastavljen od malog broja cvjetova i 20 do 35 rasplodnih pupova. Cvjetovi se nalaze na dugoj drški i imaju crvenkasto-bijeli perigon. Lukovica je jajastog ili spljoštenog oblika, sastavljena od 10 do 20 malih lučica-češnjeva, koji su obavijeni čvrstom bijelom ili zelenkastom ljuskom, a svaki češanj ponaosob posebnom bjelkastom, crvenkastom ili ljubičastom opnom. U svakom je češnju po jedan vegetativni pup, iz kojeg se u sljedećoj godini razvija nova biljka.

Češnjak sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari, s tim da su ljekovite i začinske tvari većinom u lukovici. Od ljekovitih tvari prisutna su eterična ulja, vitamini (A, B1, B2 i C), minerali (kalij, željezo, sumpor, jod, kalcij, fofor, selen), aminokiseline, enzimi, polioze poput inulina, adenozin i alicin. Sve su supstancije u lukovici u koncentriranom obliku, a ljekovite su već u maloj koncentraciji.

Tisućljetna ljekovitost koja ne blijedi

Ljekovitost češnjaka, tj. njegov snažan i djelotvoran učinak na ljudsko zdravlje, poznata je od davnina. Još u Vedama, indijskim svetim knjigama, o češnjaku se govorilo kao o "svetoj božanskoj biljci i lijeku". U starom Egiptu faraoni su ga uvrštavali na popis tvari koje će im trebati na drugom svijetu, a poklanjao se i kao izrazit znak pažnje. U antičkoj Grčkoj najviše se propisivao kod plućnih bolesti, ali je zbog neugodna mirisa nakon njegova konzumiranja posjet hramovima bogova bio strogo zabranjen. Kasnije, u starom Rimu, Plinije Stariji tvrdio je da "nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući".
Blagotvoran antiseptički i antibiotski učinak češnjaka davno je uočen, pa su se različiti pripravci od češnjaka stoljećima koristili za ispiranje gnojnih rana i čireva; njime su se odstranjivali crijevni nametnici; češnjak se rabio za liječenje kolere, kuge, tifusa, dizenterije, upale pluća, bronhitisa i tuberkuloze, kao i za liječenje kašlja i glavobolje.

U našoj tradicionalnoj medicini predstavljao je univerzalni lijek u koji se imalo nepokolebljivo povjerenje. Osim što se koristio za sprječavanje, ublažavanje i liječenje različitih tegoba, češnjak je služio i u borbi protiv starenja, protiv kukaca i vampira, ali i ljubavnih problema, tj. njime se liječila impotencija. I danas u nekim seoskim kućanstvima možemo naći vijence češnjaka koji se koriste kao zaštitno sredstvo protiv zlih duhova i ostalih zlih nevidljivih sila.

Kao najpopularnija ljekovita biljka tradicionalne medicine, češnjak je u drugoj polovici prošlog stoljeća postao objektom brojnih znanstvenih istraživanja, rezultati kojih su u velikoj mjeri potvrdili njegovu svestranu ljekovitost. Primjerice:

    * adenozin iz češnjaka sprječava stvaranje krvnih ugrušaka
    * organske komponente iz češnjaka koje sadržavaju sumpor smanjuju razinu kolesterola i djeluju preventivno na razvoj malignih bolesti (u posljednim brojevima stručnih časopisa Journal of National Cancer Institute i Cacinogenesis objavljeni su rezultati znanstvenih istraživanja kojima se nedvojbeno potvrđuju antikancerogena svojstva češnjaka)
    * aminokiseline iz češnjaka utječu na sniženje razine štetnog kolesterola (LDL) u plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog kolesterola (HDL) - češnjak snižava razinu kolesterola i triglicerida, čak i pri konzumaciji hrane s visokim udjelom masti
    * potvrđen je njegov vazodilatatorni učinak (učinak na širenje krvnih žila), pogotovo na perifernim krvnim žilama, odnosno suženim krvnim žilama glave, oka i nogu - moguća korist u tretiranju nekih vrsta glavobolje i bolnih grčeva u potkoljenicama koji se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i nakon kraćih šetnji
    * dovodi do snižavanja krvnog tlaka za pet do deset posto
    * normalizira ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i opskrbu srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi
    * djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žila i smanjenje viskoziteta krvi
    * pospješuje probavu i rad želuca te potiče rad jetre, bubrega i prostate
    * za od davnine poznat antimikrobni učinak znanstveno je potvrđeno da potječe od alicina te da je vrlo učinkovit kod infekcije stafilokokima, E. colli, proteusom i pseudomonasom
    * pomaže u liječenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je djelotvoran u liječenju gripe i bronhitisa
    * dokazan je i antiparazitski učinak
      - u narodu se češnjak odavno koristi za izbacivanje dječjih glista
      - Enterobius vermicularis
    * dokazano je i djelovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans).

Uza sve ove znanstveno potvrđene ljekovite učinke, slobodno se može reći kako je češnjak jedna od najvažnijih ljekovitih biljaka. Ali, valja znati kako je potreban oprez kod istodobne primjene češnjaka i preparata na bazi ginkga ili visokih doza E vitamina, jer se tako mogu prouzročiti problemi zbog pojačana krvarenja. Isto tako, u slučaju istodobnog korištenja preparata na bazi heparina, aspirina ili Trentala treba se obvezno posavjetovati s liječnikom.

tecumseh:
Allium sativum je još navodno dobar i za cure iz mediteranskog bazena a flit za šveđanke i neke tankoćutne krvopije.

Navigacija

[0] Lista Poruka

[*] Prethodna stranica

Idi na punu verziju